Bacanje hrane je problematično ponajviše zbog humanitarnih kriza i socioloških problema koje ono kreira. Ali nije zanemariv ni utjecaj bacanja hrane na okoliš i svjetsko gospodarstvo. Jer u pitanju su goleme količine hrane koja se baca. A Hrvatska tu nije iznimka.
Bacanje hrane i okoliš
Također, bacanje hrane je jedan od vodećih izazova u prehrambenom sektoru današnjice. Znate li da se u svijetu baci 1,3 milijarde tona hrane godišnje? Što nam to govori? Statistički podaci govore da se na svjetskoj razini svake godine baci više od 30 % proizvedene hrane. Podaci su alarmantni, ali i tužni. Jer oko 10 posto ljudi na svijetu je suočeno s gladi ili rizikom od iste.
Bacanjem hrane izravno bacamo dragocjene prirodne resurse poput tla, energije i vode. Bacamo i druge resurse koji su utrošeni u njenu proizvodnju, primjerice ljudski rad.
Zabrinjavajući su i podaci Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda. Oni kažu da otpad nastao od hrane čini čak 1/3 svih emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Taj otpad stvara čak 8 posto stakleničkih plinova godišnje!
Bacanje hrane treba gledati kao na bacanje novca. Nije moguće sa sigurnošću utvrditi troškove koji nastaju uslijed bacanja hrane. No, analitičari smatraju kako je riječ o gubitcima koji su veći od 800 milijardi eura na razini godine. Poražavajuća je činjenica da taj iznos višestruko dovoljan za prehraniti sve gladne ljude na svijetu.
Promatrajući bacanje hrane na ovaj način možemo reći da je to problem koji se tiče svih nas. U tom slučaju to znači da svi možemo već danas pristupiti promjeni vlastitih obrazaca ponašanja i negativnih navika.
Važno je spoznati što sve čini otpad od hrane, razumjeti zašto on nastaje i kako ga spriječiti.
Što podrazumijeva otpad od hrane?
Postoje dvije najbitnije kategorije otpada od hrane.
Otpadom hrane se smatraju otpaci i viškovi koji nastaju u proizvodno-logističkom procesu.
Primjerice to su:
- usjevi preostali na poljima,
- hrana pokvarena ili izgubljena u transportu
- neiskorišteni dijelovi hrane koji su eliminirani u proizvodnom procesu.
Drugu kategorija, količinski značajnija, je istovremeno još više poražavajuća. To je otpad od hrane koju čovjek baca, iako je savršeno prikladna za konzumaciju. Njega čini hrana koju ne pojedemo, te neprodani proizvodi u trgovinama.
Imajući u vidu kategorije i nastanak otpada od hrane, postoje dva nabitnija uzroka bacanja hrane. To su uzroci na razini proizvodnih i drugih sustava koji su uključeni u proizvodni procesu, ali i na razini pojedinca.
Ovo potonje je čak i važnije! Količinama premašuje otpad nastao u proizvodnju ali na njega možemo izravno utjecati. I to svi. I već danas.
Razlozi bacanja hrane?
Najviše se hrane baci potpuno nepotrebno. Stoga pozitivna promjena započinje adekvatnim planiranjem. Naime, prvi razlog bacanja hrane u domaćinstvu je kupnja znatno većih količina hrane od realno potrebnih. To najčešće dovodi do isteka roka trajanja nakon čega se hrana i ostaci hrane ne konzumiraju nego bacaju.
Osim toga veće količine se kupuju i zbog većih pakiranja i prividnih ušteda. One kupce potiču na veća pakiranja uz jednaku cijenu.
Svakodnevno smo izloženi promociji većih pakiranjima koja nam nude 10 posto gratis tjestenine, pahuljica i sl. namirnica po istoj cijeni. Motivirani financijskom uštedom često pokleknemo. Kupujemo veća pakiranja, iako nismo sigurni da su nam je zaista potrebna ili isplativa.
Iako je teško priznati, hranu nažalost često bacamo i iz isključivo estetskih razloga. Naviknuti smo na ujednačenu boju banana ili besprijekorno dekorirana jela u restoranima. Stoga često bacamo hranu koja svojim izgledom ne odgovara konceptu savršenog proizvoda.
Zbog “nepravilnog izgleda” čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi bude bačeno.
Rok trajanja kao uzrok nastanka otpada od hrane
Veliki razlog gomilanja i bacanja hrane su neadekvatne informacije o proizvodima. Najčešće su to nejasne deklaracije ili oznake o roku valjanosti proizvoda. One često kupce dovode u zabludu te otežavaju odluke o kupnji i konzumaciji.
Problem je još složeniji u slučaju svježih proizvoda, voća, povrća, mesa i sl. za koje je teško procijeniti kvalitetu, svježinu i dr. atribute koji će u konačnici utjecati na potrošnju.
Iako datum označen na proizvodu ne znači da je hrani istekao rok trajanja većina potrošača istu radije baca. Najčešće zbog netočne interpretacije pojmova “upotrijebiti do” i ”najbolje upotrijebiti do”. Tu se javlja nepovjerenje prema proizvodu. Ali proizvod se često može konzumirati i nakon isteka navedenih datuma.
Brojni potrošači ne razumiju razliku između tih dvaju pojmova. Stoga nerijetko i bacaju namirnice koje se mogu konzumirati.
Razlika između "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do"
"Upotrijebiti do" označava datum do kojeg proizvod treba upotrijebiti, dok "najbolje upotrijebiti do" označava datum do kojeg proizvod zadržava najbolje karakteristike, ali se i nakon tog datuma može upotrijebiti.
Očekuje se da će na razini Europske unije doći do promjene označavanja roka trajanja proizvoda. Namjera je da se te informacije jasnije prezentiraju potrošačima.
Kako smanjiti bacanje hrane? Kako riješiti probleme bacanja hrane?
Doprinos globalnim problemima koji nastaju uslijed bacanja hrane može dati svaki pojedinac. Ne treba puno truda, samo usvajanje pozitivnih navika kojijma ćete smanjiti bacanje hrane.
Riječ je o vrlo jednostavnim metodama poput:
- izradite popis namirnica
- prije kupovine provjerite unaprijed koje proizvode već imate, i kupujte samo potrebne količine
- namirnice sa kraćim rokom trajanja stavite na vidljivo mjesto u hladnjaku ili smočnici
- nemojte kuhati nepotrebne količine hrane “za svaki slučaj”
- zamrznite i ispravno skladištite višak hrane u hladnjaku.
Izrada popisa potrebnih namirnica prije odlaska u kupovinu će reducirati kupovinu proizvoda koje već imamo. Zamrzavanjem pripremljene hrane izbjegavamo bacanje jer se produžava rok trajanja hrane. Ispravnim skladištenjem i čuvanjem hrane utječemo na njenu valjanost i ročnost. Također, potražite recepte kojima ćete upotrijebiti ostatke hrane iz hladnjaka.
Preventivna rješenja nam može ponuditi i tehnologija. Danas postoje aplikacije koje olakšavaju procjenu potrebnih količina hrane na razini pojedinca ili domaćinstva. Još su zanimljivije one koje kombiniraju namirnice raspoložive u kući. Sukladno dostupnim namirnicama predlažu recepte za pripremu jela.
Također, važne su aplikacije i platforme koje potrošačima daju jasne i potpune informacije o hrani. Odabirom hrane koju poznaju i kojoj vjeruju kupci će se teže odlučiti na bacanje.
Kupci će jabuku nepravilnog, pa čak i neuglednog oblika, teže baciti ako nemaju dvojbe oko njenog okusa ili kvalitete.
A što učiniti s otpadom?
Unatoč promjenama u navikama i odnosu prema hrani, ipak se može dogoditi da jedan dio nažalost ne bude konzumiran. I tada je potrebno razmotriti koje su opcije povoljnije od koša za otpatke.
Ovisno o namirnicama, potrebno je razmotriti odlaganje hrane u biootpad. Takva hrana bi se upotrijebila ili zbrinula na odgovarajući način.
Povoljna opcija može biti i kompostiranje. Danas su dostupni jednostavni uređaji za kompostiranje koji se mogu držati u kuhinji i koji otpatke pretvaraju u gnojivo za biljke.
Dobro rješenje može biti i banka hrane, a razmotriti treba i opcije poput doniranja hrane.
Pravilnim prehrambenim navikama smanjite bacanje hrane!